top of page

Mkako ideš u crkvu?

Ako si malo dijete koje se drži za ruke s roditeljima i žele da ideš u crkvu, morat ćeš ići. Ali ako ste dovoljno stari da sami donosite odluke, odgovor je, naravno, ne. Ne, ne morate ići u crkvu. Ne, ne morate ići u crkvu.
Međutim, želeo bih da dodam jednu stvar. Ja lično ne idem u crkvu jer moram iz nekog razloga. Ali volim ići u svoju crkvu. 

Kao sekundu. Hajde da definišemo crkvu. Crkva je mjesto gdje se suvjernici sastaju i slave Boga, mole se, predigen itd. Crkva može biti i u iznajmljenoj sali. Ne mora biti katolička ili protestantska.

Ktreba ići u crkvu ili u crkvu

Iza pitanja da li treba ići u crkvu, obično se kriju stavovi poput ovog:
–  Bog želi tako, to je neka vrsta zakona.
–   Trebalo bi biti lako, to je “hrišćanska dužnost”.
–  Šta bi drugi trebali pomisliti ako ne idete u crkvu?
Nesporazum iza ovakvih rečenica je da crkvena služba i njeno prisustvo nemaju za cilj da se predstave pred Bogom ili ljudima. Dakle, odlazak u crkvu nije znak prave pobožnosti.

Dmožeš ići u crkvu

Nadam se da je sada jedno jasno: niko ne mora da ide u crkvu. Ipak, želim da dodam: ali možete. Ono što nam se u našem okruženju - možda čak i u pobožnom okruženju - čini ograničenjem, u stvari je velika sloboda. U mnogim zemljama jedva da postoje crkve i kongregacije. U drugima vam nije dozvoljeno da ih posjećujete ako ne pripadate „pravoj“ etničkoj grupi. Mnoge kršćanske ponude u Njemačkoj i šire predstavljaju pravu priliku.
Možete jednostavno otići u crkvu negdje ako želite. Možete. Slobodno. To vas ne čini pobožnijim, ali vas niko ne brani da slobodno praktikujete svoju vjeru ili barem lokalno saznate o njoj.

Možda vam je put do sljedeće zajednice predaleko ili želite da se informišete u anonimnijem okruženju, onda ste došli na pravo mjesto. Ovdje možete kontaktirati kršćane. Nije zamjena za crkvenu službu, ali možete se, na primjer, riješiti svojih pitanja.

"DLjudsko tijelo ima mnogo udova i organa, ali samo zajedno mnogi dijelovi čine jedno tijelo. Isto je i saCHristos i njegovo telo.” (1. Korinćanima 12:12)

bottom of page